Ovo
je jedna od glavnih i središnjih tema u Bibliji, pa ćete razumjeti kako
je nije lako
u potpunosti rasvijetliti u kratkoj biblijskoj pouci. Ipak, ja ću pokušati
iznijeti neke
osnovne misli kako bi nam pomogao shvatiti ovu tajnu.
Apostol
Pavao piše Efežanima: "Molim se da vam Bog našega Gospodina Isusa Krista,
Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznate; da vam
dadne
prosvijetljene oči vašeg srca da uvidite koliku nadu pruža njegov poziv,
koliko
bogatstvo slave krije njegova baština među svetima." (Efežanima 1:17-18).
Kao što se Pavao molio za Efežane, takva je i moja molitva za vas.
U
Knjizi Postanka u 15., 16., 17. i 18. poglavlju možemo čitati kako je Bog
progovorio
Abramu koji je tada bio bez djece, u njegovoj dubokoj starosti, kako je s njim
sklopio
savez i obećao mu da će biti otac mnogih naroda. No, iako je Abram
bio čovjek vjere,
nije razumio kako se to može dogoditi. Kako bi njegova žena, stara 90 godina
mogla
roditi dijete? I Abram i njegova žena Saraja gledali su na to kao na nešto nemoguće.
Stoga su pronašli način kako da "pomognu" Bogu da bi se obećanje
ostvarilo.
Saraja je imala mladu ropkinju, Egipćanku po imenu Hagara, i dopustila
je Abramu
da bude s njom. Nakon devet mjeseci ona je rodila sina kojeg su nazvali Išmael.
Ali Božji plan je bio drugačije naravi. Bog je opet progovorio Abramu,
i sada ga
nazvao 'Abraham', što znači 'otac mnogih naroda': "Ipak će ti
tvoja žena Sara roditi
sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni
s njime i s
njegovim potomstvom poslije njega." (Postanak 17:19).
O
Išmaelu, koji je postao jedan od praočeva Arapa, Bog je također govorio
Abrahamu:
"I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti
i silno ga razmnožiti."
(Postanak 17:20).
Ovo
proročko obećanje koje je dato Abrahamu u svezi Arapskog naroda uistinu
se ostvarilo. Bog je uvijek vjeran! No, iako je Išmael bio Abrahamov sin, i
Bog ga
je u svom veličanstvu blagoslovio, to nije bio Božji naum kada je sa Abrahamom
sklapao Savez govoreći: "Ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva
poslije tebe."
(Postanak 17:7).
(Cijeli Savez možete pročitati u Knjizi Postanka 17. poglavlje.)
U
ovom poglavlju možemo vidjeti kako je Bog kristalno jasno rekao Abrahamu:
"Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine
u ovo doba."
(Postanak 17:21).
Apostol
Pavao razmatra istu temu u svom pismu Rimljanima: "Nisu svi prava
Abrahamova djeca zato što su njegovo potomstvo. Već je rečeno: 'Po
Izaku će
se s pravom zvati tvoje potomstvo.' To znači da djeca po prirodnom rođenju
nisu
potomstvo, već se djeca po obećanju smatraju potomstvom." (Rimljanima
9:7-8).
Dok
je Išmael postao praocem Arapa, Izak je postao praocem Židova. No, tu se
blagoslov ne zaustavlja, nego se nastavlja dalje. Božji blagoslovi Abrahamu
idu
preko njegovog sina Izaka, i u svojoj velikoj perspektivi, doseže čak do
tebe i mene.
To znači da i mi možemo imati udjela u Božjim blagoslovima datim Abrahamu.
Apostol Pavao piše Crkvi u Galaciji: "Vi, dakle, braćo, vi ste kao
Izak djeca obećanja."
(Galaćanima 4:28).
Treba
primijetiti da Galaćani kojima Pavao piše, nisu bili Židovi. Galacija je
bila područje
u današnjoj Turskoj. Drugim riječima, radilo se o ljudima koje su Židovi
smatrali nečistim
i nesvetim poganima. No, apostol Pavao ovdje ističe da su čak i pogani
dio onog
prostranog zvjezdanog neba kojeg Abraham nije mogo prebrojiti. Da bi ovo postalo
stvarnost, nešto se trebalo dogoditi. Pogledajmo zajedno o čemu se radi.
Jednom,
kasno u noći, Isusa, Božjeg Sina posjetio je jedan od židovskih poglavara,
farizej po imenu Nikodem. On je, dakle, bio Židov, i u tom smislu bio je jedan
od
Abrahamovih i Izakovih potomaka. No, Isus mu je izravno rekao da to nije dovoljno.
Nije bilo dovoljno biti genetski povezan sa Abrahamom i sa Izakom. "Isus
mu reče:
'Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva
Božjega.'"
(Ivan 3:3).
Ovim
riječima, Isus zapravo otvara vrata svima nama, bez obzira na etničko
ili genetsko
porijeklo. A u stihu kojeg često nazivamo "Biblija u malom" on
sažima Božja obećanja
na ovaj način:"Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog
Sina da ne
pogine ni jedan koji u njega vjeruje, već da ima život vječni."
(Ivan 3:16).
Božje
obećanje Abrahamu bilo je: "Velik ću narod od tebe učiniti."
(Postanak 12:2).
Kroz Isusa Krista, Sina Božjega, otvoren je put za sve nas – za one koji se
smatraju
potomstvom Abrahamovim po Išmaelu, i po Izaku. No, tu nije kraj. To dolazi sve
do
tebe i do mene. Apostol Petar piše kršćanima u Maloj Aziji: "Vi ste,
naprotiv, izabrani
rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu,
da razglasite
slavna djela onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo.
Nekoć niste bili izabrani narod, a sada ste narod Božji; nekoć bez
milosrđa, a sada ste
postigli milosrđe." (1 Petrova 2:9-10).
"Ključ"
za ulazak u Kraljevstvo Božje i za primanje udjela u Abrahamovim blagoslovima
je Isus Krist.
postavši mjesto nas proklet." (Galaćanima 3:13a).
U slijedećem stihu dodaje: "...da bi u Kristu Isusu na pogane došao
Abrahamov blagoslov,
da primimo obećanog Duha po vjeri." (Galaćanima 3:14).
Isus
to još jednom snažno ističe ovim riječima: "Ja sam put, istina
i život. Nitko ne dolazi k
Ocu osim po meni." (Ivan 14:6).
U
otvaranju svog Evanđelja, apostol Ivan nam govori "tajnu": "K
svojima dođe, ali ga
njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja:
onima
koji vjeruju u njegovo ime." (Ivan 1:11,12).
U
našem slijedećem biblijskom proučavanju htio bih da razmotrimo riječ
"vjera" ili "vjerovati".
Do tada, Bog vas blagoslovio i čuvao!