Naša
sluba u Hrvatskoj i na Balkanu.
Priča
Oeystein.
Kako
je sve počelo.
|
|
Čuo
sam jasan glas kako mi govori. Kad
smo te večeri stigli u Osijek, dan uoči Božića 1992.,
bili smo ispunjeni radošću i zahvalnošću Gospodinu. Prva stvar
koju su nas pitali bila je: "Kojim ste putem došli?" Objasnili
smo što se dogodilo i da smo došli putem koji prolazi uz mađarsku
granicu. "O, hvala Bogu," odgovorili su. "Bojali smo
se za vas i molili smo se, jer se danas vodila velika bitka između
Srba i Hrvata na autocesti." (Bila je to cesta kojom smo isprva
planirali ići.) |
|
"Pomagat ćeš ovim ljudima." Slijedećeg dana, na Badnjak, imali smo zadovoljstvo dijeliti velike obiteljske pakete djeci i odraslima. Na njihovim licima sam vidio radost i zahvalnost dok su primali svoje pakete i to me se snažno dojmilo. Kasnije toga dana, Samuel Baksa, koordinator humanitarne djelatnosti 'Agape', odveo me u toplu kuhinju gdje su se prognanici upravo poredali kako bi dobili nešto variva u male posude uz komad kruha. Bio je to njihov obrok za proslavu Božića. Dok sam promatrao ovu tihu i discipliniranu skupinu ljudi, ponovo sam čuo taj jasan i mirni glas u svojoj nutrini: "Oeystein, ti ćeš pomagati ovim ljudima!" Teško mi je objasniti kako sam se osjećao kada sam shvatio da Bog želi da se još više uključim u rad sa ovim ljudima, no učinio sam kao što čitamo o Isusovoj majci Mariji: "Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u svome srcu." (Luka 2:19) Ja sam učinio isto tako, a riječi koje mi je Bog govorio postale su poput vodiča za našu službu. |
|
U
velikoj žurbi do bolnice. Slijedećeg jutra, na sam Božić, u Evanđeoskoj crkvi – "u Sinagogi" kako se još uvijek zove, održavalo se bogoslužje. Ovo mjesto bogoslužja je u prošlosti doista bila židovska sinagoga. No budući da je većina Židova koji su živjeli na ovom području bila deportirana i pogubljena za vrijeme 2. svjetskog rata, Evanđeoska zajednica je kupila ovaj objekt i preuredila ga u crkvu. Tog božićnog jutra trebao je propovijedati Dr. Peter Kuzmič, no zamolili su mene da podijelim Božju Riječ. Teško da sam ikada bio manje spreman. Nisam imao ni prigodnu odjeću na sebi. Podsjećam vas da sam tamo otišao kao vozač kamiona, a ne kao propovjednik. Sigurno sam bio prava atrakcija u mojim, ne baš čistim trapericama i sa velikim povezom na lijevoj ruci, za zajednicu koja je tog božićnog jutra ispunila crkvenu zgradu. |
|
40 pošiljaka pomoći. Tijekom svih ovih godina, milošću smo Božjom bili u mogućnosti poslati 40 pošiljaka pomoći svim narodima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Albaniji i na Kosovu. Veći dio naše pomoći bio je ostvaren kroz Humanitarnu djelatnost "Agape". Kad bismo bili neka velika organizacija, 40 pošiljaka ne bi zvučalo kao nešto puno, no mi smo dvoje običnih ljudi – moja supruga Edith i ja – i oboje imamo svoje punovremene poslove; Edith kao tajnica, a ja kao učitelj i ravnatelj škole. Sve što smo učinili, bilo je u naše slobodno vrijeme, te u vrijeme raznih blagdana i godišnjih odmora. No, bez pomoći drugih ljudi, ne bismo bili u mogućnosti ostvariti sve ovo. Posebno bih spomenuo tri imena: Trygve Djupevaag i Anders Rostoen, obojica iz općine Austevoll na zapadnoj obali Norveške. Nažalost, obojica su preminula prerano. Također, ne smijem zaboraviti Olafa Nomedala iz Mandala. On je umirovljenik toplog srca koji nikada ne misli na sebe kada se radi o pomaganju drugima. Ne mogu zaboraviti ni sve druge volontere koji su pomagali u sortiranju, pakiranju i financijskoj podršci. Od norveške vlade smo samo jednom primili malu pomoć za transport. Sve drugo bilo je ostvareno zbog ljudi dobrog srca. Veliko hvala svima njima! |
|
Neki posebni projekti. 1:
Dom za djecu. |
|
Kakve
to veze ima sa samohranom majkom? Sa stidom moramo priznati da često
kada djevojka dođe u situaciju da ostane trudna prije braka, jedino
rješenje koje Crkva daje je izopćenje. Ali tko ima pravo da sudi?
Isus je jednom rekao: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci
kamen na nju!" (Ivan 8:7). Zahvaljujući vjernim prijateljima,
bili smo u mogućnosti mjesec po mjesec pomagati toj osobi i njezinoj
djeci u ovo teško vrijeme. |
|
3: Ostali projekti. Bilo
bi previše da spominjemo sve projekte kojima smo doprinijeli. No, ukratko:
dva automobila, jedan kamion i jedan kamionet (pick-up); jedan šator
za ljetne kampove, stolice, oprema za ozvučenje, invalidska kolica,
oprema za bolnice i stomatološke ordinacije, oprema za školu za slijepu
djecu i tako dalje... |
|
4: Duhovna pomoć. Dok
smo donosili humanitarnu pomoć, također smo pokušavali ispunitii
duboke duhovne potrebe ljudi. Kroz razgovore, molitve, poučavanja
i propovjedanje Radosne Vijesti upućivali smo ljude na Isusa Krista
koji je nada za sadašnjost i za budućnost. Isus je jednom rekao:
"Ne živi čovjek samo od kruha, već od svake riječi
koja izlazi iz Božjih usta." (Matej 4:4). Mi čvrsto vjerujemo
da ova kombinacija čini jednu potpunu cjelinu. Pomozi tamo gdje
postoji fizička potreba, bez obzira na razloge, ali ne zaboravi
da svako ljudsko biće također ima i dublju potrebu, a zbog
toga je došao Isus. |
|
Da bismo nastavili ispunjavati ove potrebe ljudi, sada se selimo u Hrvatsku kako bismo bili još učinkovitiji i djelotvorniji. Molimo vas da nas se sjećate u svojim molitvama. Pročitajte više pod naslovom "Naša nova služba". |